SOS Pomoć u kući Pitajte nas Volontiraj Donirajte
Facebook   Twitter   RSS hrvatski  English
Međunarodna suradnja

Agencija za mobilnost i programe EU


Partneri

Hrvatski zavod za zapošljavanje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Ministarstvo socijalne politike i mladih Ministarstvo znanosti i sporta Agencija za odgoj i obrazovanje

Sponzori i donatori

Ericsson Privredna banka Zagreb Tvornice električnih žarulja Hrvatska elektroprivreda

Pitajte nas

Obratite nam se s Vašim pitanjima na mail: info@re-centar.hr!

Linija

Pitanje:
Meni je 27g. Invalid sam polupokretan, više izluđujem, jer ja svojih primanja nemam, a i moji roditelji me štite preko mjere, moja invalidnina od 1000kn dolazi na majčino ime. Ja džeparac ne dobivam, jer ne izlazim. Osobna iskaznica mi je istekla još prije 5 mjeseci, putovnicu nemam. Kako se ja mogu boriti za svoja prava, jer mislim da mi roditelji dosta toga uskraćuju, premda mi govore da imam sve što poželim. A kad nešto poželim onda me pitaju “Treba li to sada?”
Odgovor:
Nije uredu da se tvoji roditelji ponašaju prema tebi na ovakav način. Naime iako si njihovo dijete, ti si prije svega odrasla osoba koja ima pravo samostalno donositi svoje odluke i raspolagati svojim novcem kako želiš. Kada se počneš osjećati bespomoćno zapitaj se što zapravo želiš u životu i što možeš poduzeti da to ostvariš? Otvoreno razgovaraj sa roditeljima, reci im da cijeniš sve što čine za tebe, ali da si sada odrasla osoba i da samostalno želiš donositi odluke i snositi posljedice istih. Reci im kako se osjećaš i da ne želiš više tako.
Da bi se osjećao bolje i živio kvalitetniji život potrebno je i da sam poduzmeš neke korake npr. Učlani se u neku udruge i počni se družiti s ljudima svaki dan negdje se prošetaj. Zadaj si cilj i poduzmi niz aktivnosti kako bi ga ostvario, jer iskreno vjerujem da ti možeš puno toga samo ti je potrebno malo podrške, kao uostalom i svima nama.

Pitanje:
Mene muči ljubav dobro možda se nisam morao javiti vama dakle ovako opp osoba sa cp  cerebralna paraliza od rođenja   dakle ovako muči me pristup curama  ne znam kako bi pristupio curama npr   hitjele bi kao biti mi samo prijateljice a opet ja bi nešto više a one kao cure mogu ti biti prijateljica bla bla a opet ja bi nešto više sve me to jako nervira sa  godinama imam 30 godina ponekad pomislim da nema ni jedna normalna razumna cura za mene razočaran sam  da napomenem   nikada nisam imao curu pa mi je to sve malo čudno    kažu mi doći će smiri se  dogodit će se kad se budeš najmanje nadao ali ne vjerujem baš u to pitam se da li je sa mnom sve u redu iskreno nemam volje više za ništa stalno razmišljam o svemu tome i mući me to znam reći čete mi nisi jedini sve   je to meni jasno  ali ne mogu si pomoći u vezi svega toga  pa sam se obratio vama

Odgovor:
Svaka osoba pa tako i ti želi i treba ljubav, jer je to čovjekova osnovna životna potreba. Tako da razumijem tvoju želju da pronađeš curu i nikako ne mislim da zato što ju nemaš s tobom nešto nije nešto uredu. Dapače mislim da trebaš promijeniti pristup curama. Naime mnoge ljubavne veze nastale upravo iz prvotnih prijateljstava i zato ne odbacujte prijateljstva koje Vam djevojke nude jer one mogu, ali i ne moraju izrasti u nešto više. Nemoj zaboraviti da nas i prijateljstvo može jako usrećiti. Kad se s nekom djevojkom koja Vam se sviđa sprijateljite nemojte odmah očekivati vezu. Umjesto toga pokušate istražiti koji su vaši zajednički interesi, pokažite joj svoje samopouzdanje i koje su vaše vrline. Za početak budite im dobar prijatelj na kojeg mogu računati i nikad ne znate što se između Vas može dogoditi.
Također odbijanje djevojaka nemojte shvaćati pre osobno, jer pravu ljubav je teško pronaći, ali trebate imati strpljenja i uživati u stvarima oko sebe, što više se kretati među ljudima i naučiti voljeti sebe. Sve navedeno pomoći će vam da budete sretni i shvatite da u životu imate puno toga čemu se možete veseliti. Kako i sama imam cp zaista znam da se ljubav može dogoditi onda kada se najmanje nadaš, jer se meni dogodila i vjerujem da će se i tebi dogoditi. Nadam se da Vam je moj savjet pomogao.

Pitanje:
Danas sam se uputila u jedan trgovački centar sa svojom majkom i sa svojim psom vodičem. Nakon nekog vremena prišao nam je zaštitar i rekao da sa psom ne mogu unutra. Pokušala sam objasniti da to nije običan pas i da ne vidim i da bi mi kretanje bez tog psa bilo gotovo nemoguće, ali čovjek nije imao volje niti slušati me. Ovo mi se prvi puta dogodilo sva sreća da je mama bila tu pa je ona kupila sve što mi je trebalo a ja sam sa psom pričekala vani. Koliko štete može napraviti moj pas bez kojega bi se vrlo teško snalazila u gradu? Zašto me čovjek pokušao stjerati van iz dućana?
Pozdrav
Marina

Odgovor:

Ovo što ti se dogodilo je samo dokaz koliko konkretni prodavač i njegova tvrtka nisu senzibilizirani za potrebe osoba s invaliditetom. Tvoj pas vodič je tvoje „pomagalo“ i omogućuje ti neovisno kretanje i tvoja nužna potreba. Svojim ponašanjem on je kršio tvoje pravo na kretanje. Savjetujem ti da ukoliko ti se nedaj bože ponovno dogodi, traži osobu dati napiše obrazloženje zašto ti ne dozvoljava da uđeš u trgovinu ili neki drug prostor s psom vodičem. Na temelju njegovog obrazloženja traži od pravobraniteljice za osobe s invaliditetom da protiv te tvrtke pokrene postupak za diskriminaciju osoba s invaliditetom. Nadam se da sam ti je moj savjet pomogao.

 

Linija
Potražite nas



Posjetite